Topla ili hladna jela – kada i kako?

Postprandijalna termogeneza (Dietary thermogenesis DT) je fenomen povećanja tjelesne temperature neposredno nakon unošenja hrane. Ona ima prektični značaj pogotovo kad je u pitanju ishrana za vrijeme zimskih i ljetnih dana.

Razgradnja namirnice u organizmu koje su nosioci bjelančevina (meso i proizvodi, mlijeko i proizvodi) dovodi do povećanja bazalnog metabolizma i osjećajem prijatne toplote nakon obroka. Ako se unose samo bjelančevine povećanje je 30%, ako se unose samo ugljeni hidrati iznosi 6%, a ako se unose samo masti povećanje je 4%. Pošto je dnevna ishrana raznovrsna uzima se da termogeneza povećava energetske potrebe za 5-10%.

Klimatski faktori a naročito veoma visoke i niske temperature itekako utiču na povećanje ili smanjenje metabolizma. Pri visokim temperaturama smanjuju se potrebe orgenizma u vezi sa održavanjem tjelesne temperature, te se smanjuju i ukupne dnevne energetske potrebe. Za svako povećanje vanjske temperature od 10ºC  iznad prosječne godišnje temperature u umjerenoj klimatskoj oblasti potrebno je smanjiti energetsku vrijednost obroka, izračunatu na osnovu tjelesne mase i to za 5%. To bi značilo da, ako je vanjska temperatura 30ºC a naše dnevne potrebe iznose 2000 kcal, potrebno ih je smanjiti za 100 kcal.

Azijski način prehrane posvjećuje izuzetnu pažnju odabiru energetski toplih i hladnih namirnica u zavisnosti od vremenskih prilika. Makrobiotički način ishrane vodi se sličnim konceptom. Hrana koja grije organizam jede se u hladnim danima, dok se u toplom sezonskom periodu koristi hrana koja rashlađuje. Tokom hladnih dana preporučuju se tople čorbe, vruće supe, paprikaši sa mesom, jaki i ljuti začini koji će itekako ugrijati organizam. U toplim mjesecima ili prilikom visokih spoljnih temperatura azijati se protiv vrućine bore hladnim čajevima, voćnim sokovima, hladnim salatama od svježeg celera, aloje, krastavaca, ananasa i lubenice. Ovu hladnu energiju namirnica trebamo koristiti i u slučaju povišene tjelesne temperature.