Osnovna pravila higijensko dijetetskog liječenja šećerne bolesti
Broj osoba sa dijagnozom dijabetesa svakim danom je sve veći i unazad desetak godina mi o ovoj bolesti govorimo kao o bolesti pandemijskih razmera. Uzroci ovako velikog broja oboljelih našli su se upravo u nepravilnoj prehrani i fizičkoj neaktivnosti. Inače, šećerna bolest se odlikuje povišenim i visokim vrijednostima šećera u krvi, uz istovremeno poremećen metabolizam lipida, bjelančevina, elektrolita i vode koju prati razvoj ranih i kasnih komplikacija karakterističnih za ovo oboljenje. Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na osnovu laboratorijskih vrijednosti glukoze u krvi ili oralnim testom tolerancije glukoze (OGTT). Nažalost, onog momenta kada se postavi dijagnoza šećerne bolesti postavlja se dijagnoza koja zahtijeva cjeloživotno liječenje.
Higijensko dijetetske mjere su pored medikamentozne terapije osnovne mjere liječenja. One prvenstveno podrazumjevaju „dijabetesnu medicinsku nutritivnu terapiju“ bez koje apsolutno nije moguće držati bolest pod kontrolom.
Šta je to „dijabetesna medicinska nutritivna terapija“
Dijabetesna medicinska nutritivna terapija je tzv.“dijabetesna dijeta“ koja se određuje od strane nutricioniste dijetetičara individualno za svakog oboljelog na osnovu sljedećih parametara:
- antropometrijskih mjera (tjelesna visina, tjelesna masa, BMI)
- godina i pola
- broj godina sa postavljenom dijagnozom dijabetesa
- laboratorijskih nalaza
- endokrinološkog – internističkog nalaza
- medikamentozne terapije
- vrste posla kojom se oboljeli bavi
- fizičkom aktivnosti koju upražnjava
- socijalne karte.
Kada se svi nabrojani parametri uobzire određuje se dijabetesna prehrana koja ima za cilj da zajedno sa medikamentoznom terapijom drži šećer u normalnim okvirima, da održava krvne masnoće i krvni pritisak u okvirima normalniih vrijednosti, kao i da reguliše tjelesnu masu a sve sa krajnjim ciljem da se izbjegnu ili prolongiraju teške komplikacije dijabetesa.
Iako se dijetoterapija određuje individualno neka uopštena pravila izgledaju ovako:
- U slučaju gojaznosti pokušati regulisati tjelesnu masu.
- Potrebno je biti fizički aktivan. Dovoljna je svakodnevna šetnja nakon obroka u trajanju od 30 – 40 minuta.
- Svesti na minimum unos masnoća ili ih potpuno eliminisati iz ishrane (masno goveđe ili svinjsko meso, mesne prerađevine, kobasice, salame, iznutrice). Ishranu bazirati na bijelom mesu od peradi, posom goveđem, telećem i jegnjećem mesu, kao i povećanom unosu ribe.
- Koncentrovane šećere po mogućnosti potpuno eliminisati ili ih konzumirati veoma rijetko (šećer, sokovi, čokolade, torte, kolače, marmelade, med).
- Potrebu za šećerom ostvarivati preko voća raspoređenog i količinski ograničenog samo u voćnim užinama.
- Sezonsko povrće neka bude osnov prehrane.
- Ograničiti unos hljeba i koristiti zdrave varijante crni, heljdin, ražev, integralni, graham hljeb.
- Koristiti umjereno mliječne proizvode sa malom količinom mliječne masti.
- Jesti češće i manje
- Glavni obroci da budu približno jednaki uz užine između obroka
Promjena prehrambenih navika u dijabetesu je osnov kvalitetnog i dugog života, a nema lijeka niti metode kojom se može liječiti šećerna bolest ako se ne vodi računa o vrsti i količini hrane kao i o rasporedu obroka.
