Kako ishranom spriječiti komplikacije šećerne bolesti

U svijetu od dijabetesa boluje preko 480 miliona ljudi sa stalnom tendencijom rasta broja oboljelih. Na svjetskom nivou na svaka 24h u svijetu je 4000 novootkrivenih, 850 smrti na 24h, 250 amputacija na svaka 24h, 150 bubreznih slabosti na svaka 24h, 80 slučajeva sljepila na 24h. Dijabetes se tradicionalno objašnjava kao nemogućnost gušterače da otpusti dovoljno insulin za metabolizam šećera, a insulin je hormone koji je potreban za prenos šećera iz krvi u tkiva. Postoje dva osnovna tipa dijabetesa.

Dijabetes tip 1 klarakteriše se potpunim nedostatkom insulin I ovaj najozbiljniji oblik bolesti javlja se kod djece, tinejdžera i osoba mlađe životne dobi. Simptomi dijabetesa tip 1 su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, gubitak težine, umor, iritabilnost, nemir. Osnovni principi liječenja dijabetes melitusa tip 1 su: insulinska terapija, dijetoterapija, prilagođena fizička aktivnost, svakodnevne samokontrole i ljekarske kontrole.

Dijabetes tip 2 javlja se kod 90% pacijenata i sem genetske predispozicije najčešći uzroci su gojaznost, nepravilne prehrambene navike, hipokinezija, hiperlipoproteinemije. Početna faza ovog tipa dijabetesa je uglavnom bez simptoma tako da se osoba može imati poremećenu glikoregulaciju godinama, a da nema nikakve simptome. Tek kada se desi veliko zasićenje organizma visokim šećerom javljaju se simptomi kao kod tip1 dijabetesa. Osnovni principi liječenja šećerne bolesti tip 2 su dijetoterapija, svakodnevna prilagođena fizička aktivnost i kontinuirana terapijska edukacija. Kada efekti ovog pristupa nisu zadovoljavajući poseže sa za farmakološkim liječenjem.

Dijetoterapijski pristup bez obzira o kojem tipu dijabetesa se radi mora da bude individualan i zavisi od stanja uhranjenosti, biohemijskih parametara, farmakološke terapije, fizičke aktivnosti, psihosocijalnih uslova I vrlo bitnog metaboličkog odgovora tijela na pojedinu vrstu hrane.

• da obezbijedi dovoljan energetski unos
• da hrana bude odgovarajućeg nutritivnog sastava kako bi se zadovoljile potrebe organizma u makro i mikronutrijentima hrane – ugljenim hidratima, proteinima, mastima, vitaminima i mineralima
• da količina unesenih ugljenih hidrata bude adekvatna u odnosu na energetske potrebe i farmakološku terapiju
  da količina i vrsta biljnih vlakana bude adekvatna u odnosu na farmakološku terapiju
• da obroci budu pravilno raspoređeni u toku dana u odnosu na farmakološku terapiju
• da hrana bude pravilno pripremljena kako bi se usporila ateroskleroza, izbjegla hiperlipoproteinemija kao i povećan unos Na zbog uglavnom prisutne hipertenzije.
• da hrana bude raznovrsna i ukusna

Kako su dijabetes i bolesti srca u vrlo tijesnoj vezi smijernice za prehranu mogu biti slične.Osnova prehrane je dijeta siromašna mastima, smanjena količina ugljenih hidrata, organska ishrana sa obiljem povrća koje je potrebno konzumirati što više u sirovom stanju,bogatsvo kvalitetnih proteinskih namirnica.

• Žitarice i proizvodi su grupa namirnica koji imaju najveći glikemijski odgovor i moraju se koristiti u tačno individualno preračunatim količinama. Zbog bolje postprandijalne glikemije ograničeno koristiti crni, ražev, graham, integralni, heljdin, a nikako bijeli polubijeli, tost hljeb kao i proizvodi od takvog brašna. Zamjene za hljeb su: krompir, riža, tjestenina, pasulj, grašak kao i svi proizvodi koji imaju bilo kakvu vrstu žitarice u svom sastavu. Ovi zamjenski proizvodi se takođe moraju količinski ograničiti u odnosu na stanje uhranjenosti i farmakološku terapiju i nikako se ne smiju konzumirati zajedno sa hljebom
• Mlijeko i proizvodi su grupa namirnica koja takođe sadrži šećere (laktozu) te se mora opet individualno ograničiti. Ograničeno se mogu koristiti i to za doručak: mladi kravlji sir od obranog mlijeka, jogurt i mlijeko sa manjom količinom masti, a rijetko stari, prevreli, punomasni sirevi, kačkavalji i žuti sirevi.
• Povrće je obavezan dio prehrane oboljelih zbog kvalitetnih nutrijenata koji su neophodni za dobru glikoregulaciju. Svo povrće treba zastupiti u ishrani, sem mrkve i cvekle koja se mora uzimati u ograničenim količinama i to u svježem stanju, dok termički obrađene u vrlo malim količinama. Oprezni moraju biti pacijenti u unosu vitamina K koji koriste uz dijabetesnu i antikoaguklantnu terapiju.
• Voće je obavezan dio međuobroka ali u strogo ograničenim količinama. Različite vrste voća zbog različite količine šećera, zahtijevaju i modifikaciju konzumiranih količina. Jabuka je voće koje je po sastavu najprihvatljivije, dok su grožđe i banane neprihvatljive pogotovo kod osoba koje imaju malu ili nikakvu fizičku aktivnost.
• Meso, riba, jaja su neophodna grupa namirnica zbog svog proteinskog sastava i treba da bude zastupljeno u sva tri glavna obroka. Što se tiče vrste mesa može se koristiti svaka vrsta samo da se eliminiše vidljiva masnoća. Kod ove grupe namirnica najbitnija je pravilna priprema – nije dozvoljeno meso pržiti i pohovati, dok je prihvatljivo dinstanje, pečenje u rerni sa dodatkom vode, kuvanje, priprema na električnom roštilju. Smanjen unos ove grupe namirnica se određuje samo kod pacijenata sa povišenim vrijednostima uree i kreatinina.
• U ishrani osoba oboljelih od dijabetesa se preporučuju biljna ulja i to „oleinsko-linolna ulja“-maslinovo, suncokretovo, kukuruzno, dok se sve vrste čvrstih masti eliminišu zbog povećene količine zasićenih masnih kiselina u svom sastavu koje imaju veći aterogeni indeks.

Potpuna zabrana je za sve proizvode iz grupe „slatkih namirnica“ – med, džem, marmelada, čokolada i slični proizvodi kao i sokovi gazirani i negazirani. Čak i „proizvodi za dijabetičare“ koji se mogu naći u prehrambenim trgovinama sadrže ugljene hidrate te su ne prihvatljivi, sem za osobu koja je dobro edukovana o nutritivnom sastavu namirnica pa posjeduje znanje kako da takav proizvod ukalkuliše u obrok.

Od vanredno velikog je značaja raspodjela hrane na dnevne obroke. Cjelokupni dnevni unos treba raspodjeliti na veći broj obroka i to u zavisnosti od medikamentozne terapije koju koristi oboljeli. Pacijentima kojima je dijagnostifikovana insulinska rezistencija, predijabetes, oni pacijenti koji su na oralnim antidijabeticima treba da imaju pet obroka (tri glavna obroka –doručak, ručak, večera i dva međuobroka-ograničene voćne užine). Pacijenti koji su na kombinovanoj terapiji (insulin i oralna terapija) i na insulinskoj terapiji treba da imaju šest obroka (tri glavna obroka –doručak, ručak, večera – dva međuobroka – ograničene voćne užine i obrok pred spavanje npr.1/2 jabuke).

Razmak između obroka ne smije biti manji od 3 h. Obrok se ne smije preskakati niti se smije spajati dva obroka zajedno (npr. doručak i prijepodnevna užina).

Dijabetes je hronično nezarazno oboljenje sa veoma teškim komplikacijama ako se navedenim mjerama ne drži pod kontrolom. Hronične komplikacije su: srčani udar, moždani udar, bubrežna isuficijencija, sljepilo, amputacije ekstremiteta.

Moramo da znamo da je nepravilna prehrana i hipokinezija siguran put ka gojaznosti, dijabetesu, hipertenziji, poremećaju lipida, kardiovaskularnim ispadima, malignim bolestima i drugim oboljenjima. Osnova svih metaboličkih poremećaja upravo prehrana sa povećanom količinom šećera (hljeb, krompir, riža, tjestenina, pite, kolači, slatkiši…), zasićenim i hidrogenizovanim mastima, namirnicama kojima je nutritivni sastav smanjen nepotrebno dugom termičkom obradom hrane, vrlo mali unos svježih namirnica, vrlo velika konzumacija gaziranih napitaka.