Ramazanski post
Post je važan period u životu svakog vjernika. Osnovni cilj posta je očišćenje duše i tijela od duševnih i tjelesnih strasti. Ramazanski post predstavlja potpuno odricanje od hrane, pića konzumacije duvana i svih drugih tjelesnih zadovoljstava, rđavih i loših misli i dijela od zore do zalaska sunca i spada u najteže i najzahtjevnije vrste posta. Post donosi sklad između duše i tijela učeći nas uzdržljivosti i izdržljivosti. Post osoba koje imaju zdravstvene pšrobleme treba da bude dobro osmišljen. Rizik je povećan za osobe koje boluju od šećerne bolesti a na insulinskoj su terapiji ili terapiji koja dovodi do hipoglikemije, rizik je veći i za osobe sa hipertenzijom jer dugo uzdržavanje od jela i pića dovodi do pada krvnog pritiska, zatim za osobe sa gastrointestinalnim problemima gdje bolest zahtijeva redovno uzimanje adekvatnih obroka itd. Sve osobe u riziku trebale bi da se posavjetuju sa ljekarom prije nego se odluče da poste kako bi smanjile rizik po tjelesno zdravlje.
Postoje dva obroka u Ramazanu: sehur koji se smatra lakšim obrokom prije početka posta, obrok prije zore i ifar koji se smatra obilnijim obrokom nakon završetka posta, koji okuplja porodicu u konzumiranju hrane i obavlja se nakon zalaska sunca.
Osnovne nutricionističke preporuke baziraju se na „indeksu sitosti“ namirnica s obzirom da je period ne konzumiranja namirnica u postu veoma dug. Za sehur se preporučuje konzumiranje namirnica sa visokim indeksom sitosti, a to su prvenstveno proteinsko-lipidne namirnice u koje spadaju meso, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, masti i njihovi proizvodi. Namirnice ovakvog sastava daju duže osjećaj sitosti, sporije se vare, sporije podižu nivo glukoze u krvi i ne uvode nas u kratkom vremenskom roku u hipoglikemiju. Za sehur se tako pripremaju jela čija je baza meso, jaja, sir uz priloge za koje se koriste raznovrsne vrste povrća ili riža, kao i jela na bazi mahunarki koje su izvor kvalitetnih biljnih proteina.
Preporučuje se i unos jezgrastog voće koje pripada lipidnim nutritivno bogatim namirnicama koje kao takve olakšavaju post i ne dozvoljavaju deficit važnih nutrijenata. Post započinjemo konzumacijom vode i njena unesena količina treba da bude najmanje 9 češa raspoređena na dva dozvoljenja obroka u postu.
Za iftar je bitno prvenstveno nadoknaditi energiju koju je tijelo koristilo za vrijeme posta jer nije bilo nadoknade kroz unos hrane. Tijelo je u postu koristilo energiju iz namirnica konzumiranih za sehur i dio iz tjelesnih zaliha. Svaki organ u tijelu ima svoj depo energije sem mozga koji je i najveći potrošač iste. Iz svih ovih razloga bitno je da obrok u iftaru bude baziran na ugljenohidratnim namirnicama namirnicama „niskog indeksa sitosti“ ali visoke energetske vrijednosti koje će nam omogućiti brzu energetsku nadoknadu. Iftar prvo počinjemo nadoknadom tečnosti, unosom vode. Zatim se preporučuje unos suvih šljiva, hurmi ili smokvi koje pripadaju brzoresorbujućim visokokalorijskim namirnicama i brzo nam vraćaju energiju visoko podižući nivo šećera u krvi koji je bio u padu za vrijeme posta. Za osobe sa poremećajem metabolizma glukoze i insulinskom rezistencijom preporučuje se unos bobičavog voća koje manje utiče na glukozu u krvi i samo lučenje insulina. Trpeza treba da bude koncipirana na bazi žitarica, povrća i voća dijetalno pripremljena.
