Ishrana sportista je posebna grana u dijetetici i pripada ishrani zdrave populacije. Pod ishranom sportista se podrazumjeva ishrana osoba koje se sportom bave profesionalno, te su i njihove nutritivne potrebe drugačije u odnosu na osobe koje se sportom bave rekretativno. Što se tiče profesionalnog sporta pravilna ishrana je sastavni dio života i od nje zavisi ne samo zdravstveno stanje sportiste već i rezultati koje oni postižu u takmičenjima. Nepravilna i nedovoljna ishrana sem što smanjuje takmičarske sposobnosti, može da dovede i do ozbiljnih zdravstvenih problema, pogotovo ako se radi o mladim osobama koje još nisu završili svoj rast i razvoj. Osnovne karakteristike ishrane sportista su:

• Energetske potrebe su veće u odnosu na osobe koje se ne bave sportom;
• Intenzivnog rad mišića dovodi do nagomilavanja meteboličkih proizvoda kisele reakcije u organizmu te dolazi do smanjenja funkcionalnih sposobosti organizma;
• Svako takmičenje je praćeno dehidracijom i gubitkom mineralnih soli,pogotovo natrijum hlorida i vitamina,pa su potrebe za vodom mineralnim solima,vitaminima povećane kako u fazi aktivnog treninga tako i u fazi takmičenja.

Energetske potrebe, kao i potrebe za svim ostalim nutrijentima zavise od vrste sporta, trajanja treninga, te se za svaku sportsku disciplinu i svakog sportistu određuje posebna ishrana.

Što se tiče rekreativnog sporta energetske potrebe se ne razlikuju od proračunatih dnevnih potreba, jer je vrijeme i napor  koji se ulaže u takve aktivnosti zanemarljiv, nije konstantan i tu treba napraviti zaista granicu u shvatanju odnosno pojimanju onoga što podrazumjevamo pod „sportom“. Najveća zabluda je u poimanju potreba za bjelančevinama. Profesionalni sportisti i djeca koja se bave sportom, imaju malo veće potrebe za bjelančevinama u odnosu na osobe koje se ne bave sportom, dok rekreativci nemaju povećane potrebe niti je potrebno uzimati proteinske napitke. Takođe, postoji velika količina pogrešnih informacija o tzv.“fantastičnim„ proizvodima za postizanje vrhunskih rezultata kako u profesionalnom tako i rekreativnom sportu. Takvi proizvodi obično nisu prošli nikakva ozbiljna naučna istraživanja, koja bi potvrdila marketing prodaje tih proizvoda, a a ozbiljna naučna istraživanja su prepuna podataka gdje je opisana upravo ogromna i ozbiljna pa čak i pogubna  štetnost konzumiranja takvih proizvoda.

Za sve rekreativce ili one koji žele da se počnu baviti nekim sportom, postoje određena pravila kojih bi trebala da se sprovedu kako bavljenje bilo kojim sportom ne bi bilo upravo kontraproduktivno, pogotovo kod osoba srednje i starije životne dobi. Prvenstveno, treba provjeriti zdravstveno stanje kroz sistematski pregled (laboratorijske  nalaze, EKG, ergometriju); pravilno odrediti nutritivnu analizu ( energetske potrebe i unos nutrijenata u zavisnosti od spola, dobi, dnevnih potreba, komorbiditeta,itd); ne nasjedati na marketinške trikove kao i trikove fitnes trenera o povećanim potrebama za njihovim proizvodima, jer vam kod rekreativnog sporta potrebe nisu povećane, pogotovo ne kroz suplemente,  sem potreba za vodom prilikom treninga;